Intervju: Petra Koštić o prekidu karijere

Što si radila prije nego si napravila prekid u karijeri?

Ostvarila sam sve poslovne ambicije koje sam zapisala u malu rozu bilježnicu prije 20ak godina.

Radila sam u privatnim firmama, predavala u školi, koordinirala jedan od projekata EU u strukovnom obrazovanju, postavila od nule i pet godina kao izvršni direktor vodila (svoju) kompaniju, proputovala pola svijeta poslovno, radila u korporaciji i posljednja pozicija bila je ona direktorice prodaje za Hrvatsku. Za tu posljednju poziciju u šali kažem da je medeni mjesec bio sjajan, ali brak je bio neugodan i beskrajno iscrpljujući. 

Zbog čega si se odlučila na prekid karijere? 

Shvatila sam da me takva dinamika bez dana odmora i nepodržavajuća poslovna sredina vodi u burnout kroz koji sam djelomično već jednom prošla i nisam se više vidjela niti na toj poziciji, niti u toj industriji. Moje vrijednosti se više ni u jednoj točci nisu poklapale s vrijednostima kompanije za koju sam radila nije bilo radosti u poslu i ništa se nije micalo s mjesta. To se počelo odražavati i na moje zdravlje, nezdrave navike i na raspoloženje.

Je li to bila jednostavna odluka?

Nije bila preko noći, ali je kada sam je donijela bila vrlo jednostavna. Život ili samouništavanje. I sada kada gledam unazad, to je bila najbolja i moja jedina odluka tada. Druga rješenja nisam vidjela.

Iako sam ubrzo nakon dolaska u firmu odlučila da ne ostajem ni dana duže od trajanja ugovora, dala sam si priliku da vidim je li to samo moj dojam, da li se što napraviti ili ne.

Uvijek poštujem „kuću“ u koju ulazim i pravila koja ondje vladaju, te postepeno ispitujem, s obzirom na produktivnost procesa, organizacijsku kulturu, zadovoljstvo zaposlenika, digitalizaciju i automatizaciju procesa koliko se kompanija spremna mijenjati i rasti, posebno kada sam na poziciji na kojoj se traže rast, napredak i rezultati.

Kako znati da je to ispravna odluka?

Čovjek jednostavno zna. Sve mi znamo, ali se ne slušamo. Glasniji su nam svi oko nas, koji nisu i neće biti u našim cipelama, a pogonjeni strahom, vlastitim uvjerenjima i ograničenjima.

U tom i sličnim trenucima samoj sebi kažem: „To je njihova stvarnost i iskustvo, a ti Petra gradiš svoj život. Toliko si se puta u to uvjerila da je besmisleno sada odjednom poslušati to njihovo.“

Na taj način utišavam sve nedoumice i tuđa uplitanja.

Kako si organizirala svoj prekid?

Prije svega sam obrisala sve profile na društvenim mrežama vezane uz taj posao, presjekla mnoge toksične odnose i sa svima raščistila što sam imala. Puno sam odmarala, puno pisala, čitala, meditirala i svako jutro šetala uz jezero. Pohađala sam sve radionice i webinare za koje do tada nisam imala vremena i u ožujku odlučila na pet dana otputovati sama u Istanbul. U Tursku sam se zaljubila i imam konstantnu neodoljivu potrebu vraćati joj se i kad osjetim ponovni zov duše (kako ga zovem), kupim kartu i vraćam joj se. Čak mislim da je najvažniji razlog zašto sam radila za kompaniju povezanu s Turskom taj što je bilo vrijeme da ju napokon upoznam i ponovo se povežem sa svojim prijateljima ondje.

Iako mnogima ovo zvuči nadrealno, pustila sam se da se opet pronađem.

Jesi li imala više vremena za obitelj i prijatelje?

Da, otišla sam na bezbroj kava i mogla se prilagoditi dinamici mojih prijateljica, a zaredale su se i svadbe, otvorenja divnih mjesta, pa sam bila slobodna otići i isplanirati sve sa suprugom potpuno neopterećena.

Kad radiš od devet do pet, teško je posvetiti vrijeme novim hobijima, ali prekid karijere mogao bi vam omogućiti da se posvetite stvarima koje vas uistinu fasciniraju?

Svemu za što planiramo vrijeme možemo se posvetiti, pitanje je samo svrhe. Ima li ta aktivnost neku svrhu i što ona znači meni.

No, ovdje moram naglasiti, prekid ne znači da ne radimo ništa jer i tijekom odmora od karijere možemo se baviti nečim na 4 sata, možemo uživati u hobiju koji i donosi prihode, ali i pričinjava vam najveće zadovoljstvo.

Što je najbolje, a što najgore kod prekida karijere?

Najbolje je što doista imaš vremena za sebe, za sve što si inače nikad ne možeš priuštiti, jer stalno nešto moraš. Tijekom prekida karijere ne moraš ništa, ali možeš istraživati.

Najgore mi je bilo i nemam razloga skrivati pojavu straha i pitanja kako ću ja to? Hoću li ikada naći posao? Umrijet ću gladna i nitko me neće htjeti zaposliti…

Najgore je to što mislite da nešto propuštate, i da ako sada ne uhvatite prvu priliku koja vam uleti da ćete zauvijek ostati na margini.

Imala sam ja testove (tako ih zovem), dvije ponude za posao koje bi me vratile u istu kolotečinu iz koje sam izašla i koju više nisam htjela. Obje su kompanije bile divne, ljudi sjajni i teško sam ih odbila, ali naučila sam slijediti taj unutrašnji osjećaj koji mi je govorio Nemoj to.

Poželjno je iskoristiti prekid karijere za stjecanje praktičnog iskustva i vještina koje bi mogle pomoći kod promaknuća, prebacivanja na novo zanimanje ili ulazak u potpuno novu industriju. Možeš li ispričati jesi li stekla nova iskustva i vještine? Zbog čega si odučila učiti o UX dizajnu?

Nisam uskočila u ništa senzacionalno, već sam produbljivala znanja iz sistemskih konstelacija. I planirala svoj daljnji razvoj karijere, ali iz potpuno opuštenog stanja (uz one povremene panike i strahove koje sam opisala).

Prijateljica mi je otkrila HZZ Vaučere i mogućnost plaćene edukacije.

UX dizajn me već dugo zanima, a zaljubila sam se u korisnički put i iskustvo još dok sam radila na digitalnoj transformaciji u jednoj multinacionalnoj kompaniji i često bila dio tima koji se time bavio.

Kako sam i sama ovisnica o aplikacijama i online shoppingu i svemu što mi može ubrzati i olakšati svakodnevnicu i prava sam digitalna ambasadorica, ovo se pokazalo kao prava informacija u pravo vrijeme.

Nisam dizajnerica, ali područje UX-a me oduvijek inspirira, vrlo sam praktična u prijedlogu rješenja, udubim se u potrebe klijenata i krajnjih korisnika i kad čujete povratnu informaciju svog rješenja, drugačije gledate na to što ste korisnicima isporučili kao odgovor na njihove probleme i eto vam nove inspiracije za novo rješenje. U budućnosti se vidim u tom području, kao UX konzultant, ali i Product Owner. Zapravo, nove se pozicije i mijenjaju i spajaju i razvijaju, pa ćemo vidjeti na kojoj ću ja završiti, ali volim raditi s ljudima, na projektima koji uključuju digitalizaciju, kreativnost, predavanja, edukacije i međunarodnu te multikulturalnu dinamiku.

Imaš li savjet kako napraviti prekid karijere i uspješno se vratiti na posao?

Imam! Slušajte sebe, napravite plan i tražite pomoć kad osjetite da ne možete ili ne znate (dalje) sami! A u međuvremenu uložite u networking.

Mogu podijeliti svoj recept, što ne znači da će baš svi sastojci svima na jednak način i u jednakoj količini odgovarati.

1. Otkrijte tko ste vi, kad se ogolite skroz.

2. Upoznajte svoje jake strane, vještine, u čemu stvarno briljirate

3. Pogledajte u najgore boli i ono što je uzrok ponavljajućih obrazaca

4. Ispišite si kakvi bi vas poslovi, u kojem obliku i intenzitetu zadovoljili posebno na dugi rok

5. Ispišite sve negativne i pozitivne strane svih željenih poslova

6. Ako tražite posao, jasno odredite koji je to posao, za kakvu firmu, s kojim vrijednostima

7. U svim ovim točkama budite brutalno iskreni prema sebi – dugujete si to.

Lako se vratiti ako se ustvari ne vraćate nego ste emocionalnu bagažu vratili pravim vlasnicima i krećete od nove startne točke, bila ona korporacija, nečija privatna firma ili vlastiti biznis.

Kako izgleda morat ćemo zbog demografskih trendova raditi sve duže. Nedavno su njemački poslodavci zahtijevali da se podigne starosna granica za odlazak u mirovinu na 70 godina. Ako ćemo raditi 40-50 godina, onda prekid u karijeri od nekoliko mjeseci zapravo se čini kao kap u moru. Smatraš li da će ljudi u budućnosti to sve češće raditi zbog sve dužeg radnog vijeka?

Odavno već govorim da mirovinski sustav nije održiv i kada ga je Bismarck uveo, vjerojatno nije imao na umu da će se kvaliteta života utrostručiti, a životni vijek uvelike produžiti. Zato, iako prepuštena životu, ne računam na to da ću doživjeti klasičnu mirovinu na način na koju ju poznajemo.

Mislim da si veliki broj ljudi ne može priuštiti takav predah, ne toliko zbog novaca, iako puno ljudi živi na kredit i vrlo nategnuto, već zbog mindseta.

Jeste li spremni pustiti poznato i ne baš tako dobro, za nešto nepoznato, neočekivano i puno bolje?

Ako želimo promijeniti karijeru, onda prekid karijere nudi savršenu priliku da isprobamo nešto novo?

Apsolutno. Ponekad nam je potrebna samo čistina i tišina, mali odmak da u miru donesemo odluke i uvidimo što je najbolje za nas.

Što misliš koji su najčešći razlozi zbog kojih ljudi promijene karijeru?

Vjerujem da to ovisi i o tipovima ličnosti. Postoje ljudi koji provode čitav život na jednom radnom mjestu, jer sav njihov život se događa izvan radnog vremena, a postoje ljudi poput mene kojoj je žao žrtvovati 8 sati da bi živjela između posla.

Ja se volim realizirati i kroz posao i oduvijek me prati sreća da radim na onim pozicijama koje sam zaista htjela i ucrtala u svoju business bucket listu.

Volim dinamiku, savladavanje i implementiranje novih vještina i ne bih mogla sjediti u uredu na istom radnom mjestu i čekati godišnje i praznike da „živim“.

Naravno, postoje ljudi koji se i kroz te poslove realiziraju i koji vole rutinu, poznatost, ali nedavno sam upoznala upravo takve koji su se odlučili da je sada vrijeme za nešto novo, za nešto što ih baš istinski veseli.

Znam da postoje i oni koji možda i ne bi htjeli mijenjati, ali ili ih okolnosti na to navedu ili prilike koje se pojave uslijed novih kretanja na tržištu, ili uđu u specijaliziranu i usku nišu za koju se pokaže da postoji velika potreba…

Neki razlozi su isključivo intrinzični.

Što si za sebe kao najvažnije dobila iz prekida karijera?

Iako će zvučati patetično, dobila sam sebe. Vratila sam se onome što ja jesam, shvatila da sam i ja privlačila toksične radne sredine i ljude, a to mi je pomoglo izgraditi zdrave i jasne granice. Danas znam asertivno reći NE i ne osjećati krivnju zbog toga.

Kako poslodavci gledaju na prekid karijere?

Ovisi koji poslodavci.

Oni kojima su ljudi samo nužno zlo za stjecanje bogatstva, oni nikad neće razumjeti zašto bi netko otišao bez opcije B iz njihove firme i imala sam priliku sjediti s takvima za istim stolom i slušati o tome kako su takvi ljudi lijeni, izgubljeni, ne znaju što žele i tko bi ih uopće htio.

A imate i poslodavce koji su i sami na temelju toga što su prošli u životu, svoje traume (da ih tako nazovem) pretvorili u jakosti, osvijestili vlastite vrijednosti i značaj tima, vrijednost motiviranih i zadovoljnih zaposlenika i oni će imati bezbroj pitanja da otkriju što vas je ispunjavalo u tom periodu, jeste li nešto naučili, što ste otkrili i gledat će na career break kao na ultimativnu hrabrost da pođete putem kojim se rjeđe ide.

Kako je tvoj poslodavac reagirao? 

U trenutku kad sam se rastajala s poslodavcima ni ja nisam znala da ću se odlučiti ciljano na prekid karijere, znala sam samo da moram od tamo otići što prije. Tada sam mislila da ću nakon otkaznog roka i godišnjeg odmora otvoriti svoju firmu i baviti se sistemskim konstelacijama za koje sam se školovala u Hrvatskoj i Njemačkoj, kod samog utemeljitelja metode. No, Život je imao malo drugačije i bolje planove za mene.

Znate, nikome niste dužni ništa objašnjavati, a najmanje poslodavcima. Jedina osoba kojoj ste dužni objasniti kako ste se doveli do tog stanja ste vi sami. Ostali su prezauzeti najčešće sličnim stanjima i situacijama.

Mnogi se pojedinci boje otkriti ili raspravljati o prazninama u životopisu zbog straha od toga kako će poslodavci to protumačiti. Međutim, nedavno je LinkedIn je predstavio novu mogućnost koja korisnicima omogućuje objavu prekida karijere na profilu. Smatraš li da će ta promjena normalizirati rasprave oko praznine odnosno „rupe“ u životopisima?

Svakako. I sama sam bila s upitnicima iznad glave kad sam zaključila ažuriranje radnog mjesta i ovo mi je odlična opcija, jer sam u dva tri bulleta mogla opisati što sada radim, „kad ništa ne radim“.

Može li sabbatical (neplaćeni dopust) zaživjeti u Hrvatskoj?

S obzirom na trenutni mindset na tržištu rada, sumnjam, ali poznajem ljude diljem svijeta koji su to iskoristili iz raznih razloga.

Nažalost manjim je tvrtkama to puno teže omogućiti zaposlenicima, pa i ovdje leži dio razloga zašto mislim da će teško zaživjeti.

Na što trebamo pripaziti kada napravimo stanku u karijeri?

Prije svega važno je imati podršku, supruga ili partnera, najuže obitelji i okružiti se poticajnim ljudima, te onima koji imaju tzv. growth mindset.

Također, važno je ugasiti vijesti i nepotrebne informacije koji naš um tjeraju na predviđanje katastrofa.

Važno je imati i svakodnevni raspored, kao i kad idete na posao. Ok, uzmite si vremena za kauč i Netflix, ali nemojte skrenuti u ovisnički odnos.

Jer, ako samo promatrate druge koji vama izgledaju uspješni, lako se možete ubaciti u stanje depresije i bezvoljnosti, posebno ako si niste jasno zacrtali rok u kojem prestajete s pauzom.

Da, SMART ciljeve sam si i ja zadala.

Prekid karijere može pomoći da doista shvatimo što želimo od svog života i karijere. Smatraš li da prekid karijere ljudima može pomoći da steknu određenu perspektivu i shvate što doista žele od života?

Apsolutno. Život je jedna velika avantura i treba ga živjeti s velikom zahvalnošću što smo ga dobili na dar, s izražavanjem i razvijanjem talenata s kojima smo došli ovdje i u čast onima iz naše obitelji i šire koji možda nisu uspjeli.

Život se njeguje na različite načine, ne samo kroz posao na kojem vas iscrpljuju da bi drugi ostvarili svoje ciljeve.

Ali opet, nikoga ne možemo kriviti, možemo reći dosta, jer pristali smo na to, i istražiti blokade te pronaći pravu perspektivu koja služi svijetu, ali ponajviše nama.

Rekla si da sada imaš puno više poslovnih ponuda nego prije. Kako to objašnjavaš?

Možda zato što sam se oslobodila obrazaca, jasno argumentiram što želim znam, mogu i što ljudi mogu očekivati od mene u suradnjama, a uz to, potpuno sam rasterećena utega ugovora na neodređeno.

Živim svoj život autentično, sretno i zadovoljno, okružujem se takvim ljudima i drugima želim pomagati da postignu takvu harmoniju.

Jer nije do okruženja ili vanjskih prilika, samo je do nas i do našeg stanja iz kojeg smo spremni kreirati.

Je li ti prekid donio nešto što nisi očekivala?

DA!!! Prije svega donio mi je odgovor na pitanje tko sam kad uklonim sve titule i pozicije i uloge uz svoje ime, kada ostane samo Petra koja je otvorena za Život, udivljena u svaki novi dan, podržana u svemu što radi, jer to radi otvorena srca, iskreno i sa svim svojim resursima.

I, nisam očekivala suradnje koje su mi ponuđene, dvoje ljudi koji su mi beskrajno vjerovali i s kojima sam otvorila potpuno novo poslovno poglavlje, putovanja koja su uslijedila i potvrdu mojih sposobnosti i vještina koje sam uzimala tako nezahvalno i „zdravo za gotovo“. A otvorila mi se i kreativnost, pa sam prihvatila održati jednu radionicu točkanja mandala, koja će se tek dogoditi.

Koji su tvoj planovi za budućnost?

Trenutno sam u fazi otvaranja vlastitog obrta, HZZ mi je odobrio i zahtjev za financiranjem edukacije za UX dizajnera i preoblikujem si život na način da sam neovisna o mjestu rada, da pola godine mogu provesti uz more, a drugu polovicu u Zagrebu, te da mogu uvijek otputovati negdje i ako poželim ostati duže od planiranog, da si to mogu dozvoliti, jer posao mogu odrađivati s bilo koje lokacije.

Vidjet ćemo kakva će se iznenađenja pojaviti na tom putu, jer mogu ja planirati, ali ponekad ono što stigne neplanirano biva puno bolje i zanimljivije. Naučila sam i prepustiti se.