Radno mjesto u plastifikaciji metala je jako zahtjevno. Fizički zato što poslodavac ne ulaže u tehnologiju i razvoj proizvodnje a psihički radnik mora konstantno biti skoncentriran na posao da se ne dogode neki veći problemi (odgovarajuća boja RAL karte, nanos boje u dovoljnim količinama ručno, vođenje evidencije proizvedene robe, obojene robe, rada peci za pecenje, evidencije pecenja robe, proračuna efikasnosti proizvodnje plastifikacije, evidencije zastoja itd.) Vlada potplaćenost proizvodnog sektora dok si uprava isplaćuje bonuse za dobro poslovanje. Napredovanje je moguće jedino ako si u dobrom odnosu sa rukovoditeljem (ako idete poslije posla na pice). Plaća je mala. Prekovremeni sati se ne plaćaju, a radi se i za vikende (subota i nedjelja) a dnevno se radi duže od 8h a radnik je plaćen za osmo satno radno vrijeme. Rukovoditelji funkcioniraju na principu vikanja i deranja na radnike. A sto se tiče njihovog znanja o proizvodnji o tome bih se dalo raspravljati. Međuljudski odnosi u poduzeću su ok. Poštujemo jedni druge jedino što vlada velika neimaština pa su ljudi ljubomorni jedni na druge ako netko dobije veću placu 100kn.

Ne preporučam

Odlična atmosfera i fleksibilan menadžment

Katastrofa