Nezaposlenost je nekada bila veliki problem Hrvatske, no u proteklom desetljeću stvari su išle dosta dobro na tržištu rada. Korona kriza, koja sada traje već gotovo dvije godine, na njega je iznenađujuće malo utjecala. Prema podacima Državnog zavoda za zapošljavanje, broj nezaposlenih je prošli tjedan pao ispod 111 tisuća osoba, što je najniža nezaposlenost ikada. Prema našoj procjeni je stopa nezaposlenosti već pala ispod 7 posto, na otprilike 6,7 posto. A i broj zaposlenih se povećao za oko 200 tisuća od 2016. godine.
Predviđanja za recesiju mogu biti zbunjujuća kada gospodarstvo prema mnogim mjerama cvjeta. BDP Hrvatske raste i godine u godinu, poslodavci zapošljavanju puno parom, potrošači troše, kompanije ulažu, plaće rastu… Samo od početka travnja se broj nezaposlenih smanjio za više od 10 tisuća osoba. Međutim, brza inflacija, rastuće cijene energenata i globalna nestabilnost navela je ekonomiste da naglo snize svoje ekonomske projekcije gospodarskog rasta ove godine i povećaju vjerojatnost kontrakcije. Ulagači na burzi također dijele tu zabrinutost. Nažalost, previše se toga događa u kratkom vremenu da bi se moglo nešto suvislo predvidjeti. Buduća gospodarska kretanja će najviše ovisiti o odgovoru na pitanje hoće li recesija biti potrebna kako bi se uklonili inflacijski pritisci. Ovdje možete pročitati odličnu analizu Velimira Šonje, ukoliko vas zanima opširnija analiza u vezi moguće recesije i njezinih uzroka.
Što se u prošlosti događalo u Hrvatskoj s brojem nezaposlenih za vrijeme recesije
Recesija je usporavanje gospodarske aktivnosti neke zemlje praćeno istodobnim pogoršanjem ekonomske klime, a karakterizirana je povećanjem nezaposlenosti, smanjenom privatnom i poslovnom potrošnjom i gubitkom vrijednosti vrijednosnih papira.
Za vrijeme recesije se može reći da je nezaposlenost zarazna. Početna otpuštanja na početku recesije uzrokuje velike negativne učinke na potrošnju i raspoloženje koje uzrokuje dodatna otpuštanja radnih mjesta. Kao posljedica toga gospodarstvo slabi i to se nastavlja nizbrdo poput lančane reakcije.
Posljednje dvije recesije (1998., 2008.) u Hrvatskoj su bile duboke i dugo su trajale, a povratak broja nezaposlenih na predkrizno stanje je trajalo gotovo 8 godina. 1998 je broj nezaposlenih narastao gotovo 40 posto tijekom recesije, a maksimum je dosegnut nakon 3 godine. Nezaposlenost se vratila na predkriznu razinu tek nakon 8 godina. Kod recesije iz 2008 godine, najviša razina nezaposlenosti je dosegnuta nakon gotovo 5 godina kad je bila 50 posto veća. A na predkriznu razinu se vratila također nakon 8 godina.
Počinje nova era na tržištu rada
Postoji znatna razlika između recesija 1998-1999 i 2009-2014 u odnosu na sadašnju situaciju. Ukratko, hrvatsko gospodarstvo je spremnije dočekalo pandemiju, jer su fundamentalni pokazatelji ekonomije bolji nego što su bili 1998. i 2008. godine. Tržište rada je bilo u dobrom stanju s višom zaposlenosti i izrazito nižom nezaposlenosti.
Također je u Hrvatskoj dugo vremena vladala veća neusklađenost između potražnje za radnom snagom i ponude, što se očitovalo u relativno niskim stopama aktivnosti radne snage.
Međutim, s povećanjem ekonomske aktivnosti, odseljavanjem i demografskim trendovima, uvjeti na tržištu rada su danas bitno drugačiji nego prije, i očekujemo da počinje nova era na tržištu rada. Prvi put u novijoj povijesti, radna snaga će prije opadati nego rasti. To ima ozbiljne posljedice za naše gospodarstvo i životni standard svakog pojedinca, a umjesto porasta nezaposlenosti prijetit će i dalje nedostatak radne snage bez obzira na promjene u ekonomskoj aktivnosti. Dakle, bez obzira na recesiju ne očekujemo da će se potražnja za radnom snagom značajno smanjiti, najviše zbog demografskih trendova.
Kombinacija pada stope nataliteta i dužeg očekivanog životnog vijeka dovesti će do velikih promjena na tržištu rada u budućim godinama. Budući da različite demografske skupine imaju različiti udio aktivnosti na tržištu rada, na veličinu radne snage utječu promjene u demografskom sastavu stanovništva. Jedna takva promjena je starenje stanovništva koja povećava udio umirovljenika u stanovništvu. Svaka druga osoba u Hrvatskoj već ima 45 godina ili više, a svaka peta čak je starija i od 65 godina, što znači da su došli do kraja radnog vijeka. Takvi trendovi su slični u svim razvijenim zemljama.
Rast stanovništva je još jedan ključni čimbenik koji utječe na rast radne snage, a pad stope nataliteta je usporio rast stanovništva. U prošlosti su stope fertiliteta bile dovoljno visoke da je veličina rođenih, odnosno skupine ljudi rođenih tijekom određenog razdoblja, koja je dostigla radnu dob, bila znatno veća od rođenih koja je dostigla dob za umirovljenje. To je dovelo do prirodnog rasta veličine radne snage.
Na nisku stopu nezaposlenosti u Hrvatskoj je značajno utjecalo i odseljavanje posljednjih 10 godina, iako se taj trend usporava.
Dakle, na nedostatak radne snage i niske stope nezaposlenosti će utjecati starenje stanovništva, niske stope fertiliteta i odseljavanje.
S obzirom na to da će udio aktivne radne snage u stanovništvu opadati, onda ćemo trebati razviti određena rješenja koja će to moći kompenzirati, poput robotike i automatizacije. Imigracija je također jedno od mogućih rješenja, kao i fleksibilniji uvjeti rada, produženje radnog vijeka i brži ulazak mladih osoba na tržište rada.
Iz današnje perspektive, srednjoročni i dugoročni izgledi nezaposlenosti na hrvatskom tržištu rada izgledaju vrlo pozitivni, međutim ti će trendovi donijeti neke druge probleme sa sobom.
Mnogi stručnjaci smatraju da će uz klimatsku krizu, prijetnja nedostatka radne snage biti najveći gospodarski i društveni izazov u 21. stoljeća. Doista je potrebno unaprijed planirati i pripremiti se na tržište rada na kojem će vječito nedostajati radne snage i to unatoč upozorenjima da bi digitalizacija, automatizacija i umjetna inteligencija mogla dovesti do gubitka radnih mjesta.
Radna snaga je ključan dio našeg gospodarstva. U prethodnim desetljećima smo pretpostavljali da će ljudi biti lako dostupni za popunjavanje radnih mjesta. To je vrijeme možda prošlo.