Nema izazova, ako si proaktivan za tren te spuste na zemlju. Radio-ne radio isto ti je. Po zimi ko u hladnjači, ljeti sauna. Nema mogućnosti poboljšanja, jedino je, što se mora priznati. Opremljenost jadna, trpiš dok ne dođeš doma jer nus prostorije su za neko prošlo stoljeće. Pogodovanje i nepotizam na visini ali svako proljeće šalje se obavijest/upit: jeste li upoznati s antikoruptivnim planom blabla....... zemljopisna pripadnost te stranačka iskaznica otvaraju sva vrata.

Radno mjesto ne može izgledati nego kao smetlište, stolovi pohabani od starosti zaljepljeni selotejpom, stolice podrapane i pokvarene ne mogu se prilagođavati leđima jer vijci ispadaju, parket je dolje iskopan od tih kotačića tako da sjedite u prašnjavoj rupi, svugdje okolo zaljepljeno na stotine papirića podsjetnika, ljudi nas ne vide od pustih novina knjiga obavjesti, žvaka, čokoladica.... Plaće su nam blizu minimalca, moraš biti nadčovjek koji istovremeno radi sto stvari, napreduju samo oni koji imaju nekog poznanstva. Rukovodstvo - najveći problem! Ima ih milijun! Ugušili su nas! Jednostavno ih se toliko namnožilo da radnik ima po deset voditelja iznad grbače, imaš nešto reći: prvo najnižem voditelju, pa on onom malo višem, pa ovaj onom višem, i tako sto razina do lokalnog direktorčića kojih isto ima pitaj boga koliko. Međuljudski odnosi se svode na zavist običnih umornih radnika na voditelje koji leže u svojim uredima, ne moraju dolaziti na posao (nepotrebni su) i na njihove velike plaće i privilegije.

Loši uvijeti rad noću, po kiši, snjegu ljeti po visokim temperaturama, omjer plaće i rada vrlo loše od poštara do vozača. Kao i kod privatnika prvo se pobrinu za sebe pa za druge. Od 10000 radnika barem je 4000 neradnika po uredima, direktor za čistaćicu, direktor za ovo, direktor za ono...

Užas!

Loši uvjeti

Nula

Pošta

Bez većih zamjerki

Odlično

Nedovoljan