Radni zadaci su zanimljivi i jasni, a najbolja stvar je što svatko dobije priliku samostalno donositi odluke na inicijativama koje su nam povjerene čime si direktno utječe na daljnje napredovanje. Kroz redovite salary review i feedback imam priliku napredovati u smjeru u kojem želim voditi svoju karijeru. Naravno da postoje bolji i lošiji manageri i tvrtka je to prepouznala te uložila resurse u leadership edukaciju čime je podigla kompetencije svojih team leadera što je jako važno jer isti nose puno odgovornosti. Odnosi su prijateljski i ljudi se trude pomoći ako imaš bilo kakav problem.

Obim i scope posla nisu posve jasno definirani. Ukoliko ste vješti velika je šansa da vam se na stolu nađe zadatak koji i nije vaš direktni KPI, a biti ćete ga primorani odraditi - jer vi to znate. Rokovi su često nerealni i ovisite o nebrojeno drugih faktora i procesa koji predstoje vašem dijelu posla. Količina stresa zna biti enormna. Enormna je i količina raznoraznih, loše usklađenih, internih alata, kojima bi se trebali koristiti - od project management toolova do evidencije radnog vremena. Kaos. Plaća sukladno očekivanjima, iako je povećanje do željene razine trajalo godinama. Još uvijek ispod tržišne razine za tu poziciju, kompetenciju i razinu odgovornosti. Od kompanije poput infobipa, a u situaciji gdje se do svakog visokoobrazovanog i kvalitetnog zaposlenika teško dolazi na domaćem tržištu rada, ipak bih očekivao veću konkurentnost i ulaganje u zadržavanje kvalitetnog kadra, ne samo kroz financijsku kompenzaciju već i jasniji okvir za napredovanje. Na određenim prozicijama vrlo brzo ćete doseći "cap". Organizacija koja raste nevjerojatnom brzinom. Određeni procesi mogli bi biti bolji, no bez obzira na veličinu organizacija nije previše birokratizirana i samim time usporena besmislenim procedurama. Odjel ljudskih resursa, iako ogroman (blizu stotinjak ljudi) ne prati adekvatno određene procese i pojedine odjele. Company culture koji se deklarativno gura prema van je - samo dobar PR. Unutar kompanije niti se osjeća niti živi ta "vibra". Zagrebački ured je prenatrpan. Loše koncipiran open space s nimalo poticajnom i radnom atmosferom (bučan, nedostaje meeting pointova i soba...).

Open space zna biti bučan, a ima premalo soba za sastanke i phone boothova. Nikad nisam morao pitati za povišicu, uvijek bi me preduhitrili. Top menadžment polako počinje zaostajati za middle menadžmentom u smislu svog educiranja i napredovanja, tj. personal growtha. U pravilu svi su dobronamjerni i žele riješiti problem, vrlo malo politike postoji, većinom kod ljudi koji su prešli iz političkih firmi kao što su telekomi i banke, ali brzo se i oni prilagode.

Tehnički dosta zanimljivo. Dosta izazova. Veliki promet podataka u sistemu. Dosta prilike za učenje na greškama, puno projekata, puno raznih tehnologija. Nakon otprilike godinu do dvije prestaje romantika i stvari počinju ličiti na kaos. Kronični nedostatak seniora kojih se može povući za rukav kad nešto zapne. Dokumentacija i arhitektura sustava spadaju u legende - samo ključni pojedinci znaju tko, što, kako i zašto. Edukacija je u principu dostupna. Nije sistematska i traži dosta žicanja ali je moguća. Plaće su, po dobrom balkanskom običaju, "tajna". Što u principu znači da za slično radno mjesto i iskustvo dosta variraju od osobe do osobe i od ureda do ureda. Povišice najviše ovise o trudu direktnog nadređenog. Deklarativno postoje nekakve metrike o učinku u radu i godišnje evaluacije ali su tragikomično nerealne. Opći dojam je da plaće, nakon početnih godinu-dvije, prate inflaciju. Uglavnom je jedini put prema većoj plaći - put prema gore, u menadžment. Napredovanje skoro isključivo ovisi o ostavljanju dojma kod ključnih nekoliko ljudi u firmi i vrlo, vrlo rijetko ima veze sa kompetencijom. Menadžer pod kojim ljudi rade prekovremeno da ispune nerealne rokove NIJE dobar menadžer. Dobar menadžer ne obećava nemoguće, na vrijeme prepoznaje nedostatak resursa na projektu da nadređenima kaže "kasnimo, zagrizli smo preveliki zalogaj". Takvom menadžeru podređeni vjeruju i zauzvrat "stisnu kad zaškripi". Jedna dosta bitna stvar za firmu sa tako velikom fluktuacijom zaposlenika: kad netko daje otkaz, to je u pravilu zato što mu je loše u timu/odjelu u kojem radi. U Infobipu je rijetko problem u plaći, uglavnom je problem u nadređenima i njihovom odnosu prema toj osobi. Firma puna krasnih ljudi, inteligentnih, energičnih, punih entuzijazma i volje za suradnjom i učenjem jedni od drugih. I onda imamo menadžment... I onda ti krasni ljudi odlaze negdje drugdje... Uvedite jasne kriterije o tome što firma želi kod zaposlenika i što se cijeni. Još bitnije, neka to budu kriteriji koji su više mjerljivi brojkama, manje dojmovima. Zaboga, imate firmu punu inžinjera! Najbitnije od svega, DRŽITE SE i sami tih kriterija. Povlastice i "svete krave" najbolje uništavaju moral. Najbolje se vodi primjerom.

U korak s vremenom, ne može se usporediti s prijašnjim poslodavcima. Inovativni , pozitivni, ambiciozni,željni znanja i novih iskustva- odlična vibra, super kolege.

+ Prednosti

Klizno radno vrijeme, laptop, kantina

- Nedostaci

Nema ga.