Koliko je važna poslovna profilna slika?

Možeš li ukratko ispričati svoju priču?

Darko Mareš, fotograf koji je nakon višegodišnje IT karijere pretvorio hobi u posao.

Kako si započeo s fotografiranjem?

S fotografiranjem sam počeo relativno kasno, s kojih 25 godina kad sam kupio prvi digitalni fotoaparat čisto onako, da tu i tamo okinem neku fotografiju usput (u to vrijeme mobilni telefoni nisu bili ni približno blizu što se tiče fotografije kao što su danas). Počeo sam kao i većina, s pejzažima, zalascima, interesantnom arhitekturom, hranom... da bi na kraju otkrio pravu ljubav u fotografiji: portrete.

Možeš li ispričati zašto si ostavio posao developera?

Nisam ustvari nikad ni bio developer, nakon što sam završio FER sam radio na par poslova gdje je bilo potrebno održavanje računala i mreža te tako sve više počeo usavršavati u tome prema poslu sistem administratora te uz projektiranje cijelih sustava te kasnije i project managera za softverske projekte. A što se tiče ostavljanja tog posla, s vremenom je prevagnula fotografija što se tiče interesa, počela me sve više i više zaokupljati.

Zašto si se odlučio na fotografiranje portreta?

Ukratko - jer mi to čini najveće zadovoljstvo u fotografiji - čovjek sam po sebi je jedno od većih čuda prirode i vrlo interesantan kao subjekt te je svatko od nas jedinstven kao osoba.Kroz portret nastojim dočarati tu jedinstvenost ali i pružiti osobi realnu sliku kako je ustvari drugi vide - što često zna biti oslobađajuće u smislu da osoba shvati da sve te sitnice oko kojih se brine u ogledalu ustvari nisu uopće bitne niti ih drugi primjećuju, već je puno važnije ono što pruža drugima kroz svoju osobnost i samo postojanje.

Zašto nam je uopće potrebna dobra poslovna fotografija?

Ovisno o tome što osoba radi često čak i nije potrebna dobra poslovna fotografija već je dovoljna i osrednja, a i u nekim slučajevima bih rekao čak da nije ni potreban poslovni portret uopće. No, ukoliko se radi o osobi koja je izložena prema klijentima i partnerima, ili, ukoliko se radi o remote poslovima čak i kolegama - tada je dobra poslovna fotografija obavezna. Jer u tom slučaju već na prvi pogled osobi treba biti jasno vidljiva poslovne i životne vrijednosti osobe kao i njena osobnost kako bi znala što očekivati kroz komunikaciju - ukratko, prvi dojam kod drugih će biti kreiran kroz tu fotografiju. Jer u današnje vrijeme se sve rjeđe upoznavamo uživo, uz stisak ruke i oči u oči te je taj dio ostavljanja prvog dojma prebačen na fotografiju osobe - često je to prva stvar koju će netko zamijetiti kroz prvi digitalni kontakt, bilo da je u obliku profine fotografije / fotografije u obliku potpisa u emailu ili pak jednostavno ono što će ljudi naći na internetu kroz pretraživanje ako im se ova fotografija već ne pruži odmah na uvid.

Koliko su fotografije važne za osobni brending?

Nastavno na prethodno pitanje, prvenstveno su važne u smislu postavljanja tog prvog dojma - s time da se ne možemo uvijek orijentirati na te neke profilne fotografije jer će drugi dolaziti do nas i kroz druge kanale pa je potrebno da je svaka fotografija koja je javno vidljiva postavljena u tu svrhu. Isto tako, ljudi očekuju da će drugu osobu vidjeti u različitim situacijama te je za potrebe osobnog brendinga potreban cijeli set fotografija koje bi bilo dobro često mijenjati: čim te ljudi češće vide, i uz to u različitim situacijama, početi će se bliskije povezivati s tobom te ćeš im biti na pameti kad im zatreba osoba za rješenje problema gdje im ti možeš pomoći. Jer kao ljudi smo većinom orijentirani na vizualno i fotografija će imati puno jači utjecaj od same pisane riječi ili čak i imena koje ljudi često zaboravljaju.

Je li važnije da se fotografija nama sviđa ili osobama kojima je namjenama?

Izvrsno pitanje i rekao bih da ovo veliki broj ljudi krivo shvaća, naročito kad je riječ o poslovnim fotografijama. Jer uzimaju u obzir samo da se ta fotografija treba svidjeti njima. Što i je istina, naravno, ukoliko ti se fotografija ne sviđa metaforički će ležati negdje u podrumu diska računala ili kartice mobitela te je s te strane besmislena ako ne zadovoljava taj uvjet - no, prvo što je potrebno da fotografija zadovolji je da pošalje poruku osobama kojima je namijenjena, a tek nakon toga da se i nama svidi. Za to da li bi se trebala svidjeti drugima, rekao bih da je ovo manje važno vizualno gledano, prva je u svakom slučaju poruka. Što se tiče te poruke, ona može biti čak i različita za različite osobe - za one s kojima želimo surađivati je poruka usmjerena na to, a za one druge, s kojima nikako ne bi željeli pokrenuti suradnju da ih odmah i odbije. Najlakše za dočarati kroz ovaj primjer - recimo da je riječ o osobi koja je vrlo ozbiljna pri rješavanju poslovnih problema i isto tako pristupa poslu: uz naglašavanje ovog na fotografiji ovaj će prikaz privući ljude koji vole takav pristup, a one koji više vole nešto ležerniji pristup uz šalu će već i na prvi pogled zaobići tu osobu kao odabir za potencijalnu suradnju.

Mogu li se slikati kod kuće ili trebam otići kod profesionalnog fotografa?

Sad, uz opciju i da profesionalni fotograf može doći i do kuće ili ureda te da se ne mora obavezno otići u studio... pretpostavljam da je pitanje možeš li se slikati sam, bez pomoći fotografa kroz njegovu uslugu - i odgovor na ovo je da, naravno. Svatko sam treba odlučiti koliko važnu ulogu igra fotografija u smjeru poslovanja i da li to pruža dovoljnu vrijednost kao investicija. Kao što rekoh, ne trebaju svi dobre fotografije za poslovanje, a u nekim slučajevima čak ni uopće nije potrebna poslovna fotografija. Općenito sam možeš napraviti fotografiju uz mogućnosti mobilnih telefona danas kao i pristupačnost digitalnih fotoaparata, no to će biti i vidljivo na samim tim fotografijama - ne možda toliko što se tiče tehničke kvalitete fotografije već u smjeru da će poruka prema osobama kojima se obraćaš biti nedefinirana ili čak i suprotna od onog što se želi reći, a isto tako će se vrlo lako upasti u zamku da ćeš napraviti fotografiju koja se sviđa samo tebi, što definitivno nije namjena poslovne fotografije.

Treba li biti nasmiješen ili ozbiljan?

Osnovno je odgovoriti sam sebi na pitanje - kako inače nastupam prema drugima: nasmiješeno ili ozbiljno? Na isti način je onda dobro biti i na fotografiji.

Kako treba pozirati za sliku koju ćemo koristiti za životopis?

Govor tijela ali i mimika lica mogu odaslati veliki broj različitih poruka, a uz to i sama odjeća i okolina mogu pridodati istima. Zato nema neke univerzalne poze - rekao bih da je ovo, kao i u većini stvari, pitanje za odgovorom u obliku magične pilule koja na žalost ne postoji. Fotoaparat vrlo objektivno bilježi sliku te će stoga poza, uz samu osobnost te željenu poruku ovisiti i o obliku tijela. Česta "poslovna" poza je ona s prekriženim rukama što većini ljudi neće odgovarati ni fizički jer im nije ni prirodno napraviti to te je stoga to odmah vidljivo i na fotografiji (uz to što stvarno ovisi i o obliku tijela i odjeći te može na kraju izgledati i nakaradno). Isto tako, ovisno i o iskustvu u životopisu ova poza recimo može izgledati prepotentno, no to ovisi od slučaja do slučaja.

Ima li situacija kada je mobitel bolji izbor od fotoaparata?

Da, naravno, kad fotoaparat nije dostupan mobitel je stvar koju većina ljudi ima uvijek sa sobom - a kvaliteta kamera na današnjim modelima nije nimalo zanemariva.

Kada i kako odabrati profesionalnog fotografa?

Kada: onda kad osjetiš da bi ti investicija u to utjecala na tvoju karijeru i bila prava investicija. Kako: pretraži čim više informacija o dostupnim fotografima, bilo bi dobro da je specijaliziran no nije obavezno potrebno. Kod izbora u svakom slučaju probaj dogovoriti razgovor s fotografom te vidjeti koliko se ugodno osjećaš tada. Ukoliko se ne osjećaš ugodno - ni fotografije neće ispasti dobro jer će se to vidjeti na njima: napetost u licu, ukočenost tijela i općenito nervoza; stoga je to prvi i osnovni uvjet.

Kako se pripremiti na fotografiranje kod fotografa?

Iako bih rekao da je najbolje dogovoriti se direktno s fotografom vezano uz pripremu jer svaki ima svoj određeni workflow, neke osnovne smjernice mogu dati što se tiče priprema. Ukoliko je moguće, dobro je dogovoriti termin kad znamo da nemamo previše obaveza ni taj ni sljedeći dan - kako bi na fotografijama izgledali čim opuštenije, bez nekih dodatnih briga. Isto tako, dobro je otići na spavanje ranije večer prije kako bi se naspavali te bili svježiji, a isto tako tu večer pripremiti i isprobati dogovorenu odjeću da ne bi bili u strci taman prije odlaska fotografu i u zadnji čas shvatili da je potrebno nešto dodatno urediti. Što se tiče uređivanja, šišanje bi bilo dobro obaviti par dana prije kako bi sve sjelo na mjesto, a isto tako i ukoliko želimo neke promjene frizure - planirati ih barem dva-tri tjedna prije termina, kako bi se mogli na vrijeme naviknuti na novi izgled. Gledano od strane šminke ne bi se trebalo ništa pretjerivati a isto tako ni eksperimentirati - kako ne bi što krenulo u krivom smjeru te bili razočarani vlastitim izgledom došli na fotografiranje koje tada ionako ne bi imalo smisla. Za muškarce, ovisno o stilu i rastu brade urediti se kao i inače za sastanak (naravno, ovo vrijedi za sve i što se tiče šminke te frizura). Dobro bi bilo doći na fotografiranje u nečem ugodnijem ovisno o dogovorenoj odjeći te se presvući prije samog fotografiranja (ukoliko je to moguće). Također, uvijek je preporučljivo više različitih setova odjeće - jer može biti da nam se izgled nečega neće svidjeti toliko na kameri kao uživo, ali i da se dobije raznolikosti u fotografijama, kako bi se mogle duže upotrebljavati. Ono što zna često biti pitanje... ne, nije dobro popiti ništa alkoholno prije fotografiranja ("za hrabrost i opuštanje"), vidjeti će se u očima na fotografiji a i u mimici lica. 

Velikoj većini ljudi je fotografiranje nešto što ne vole i što izbjegavaju pod svaku cijenu... a neki bi to čak opisali i noćnom morom. Zašto se uopće mrzimo fotografirati i što trebamo napraviti u tom slučaju?

Da, slažem se da veliki broj ljudi ima određeni strah i nelagodu pred fotoaparatom - i to bih pripisao najviše lošim prethodnim iskustvima; bilo to iz djetinjstva (ono: moraš se lijepo obući, moraš ovako/onako ponašati za fotografiranje) ili pak putem fotografiranja za dokumente (što je priča za sebe, postoji razlog zašto fotografije izgledaju tako kako izgledaju i nisu fotografi krivi što se putem tih fotografija nitko ne voli gledati). Isto tako, postoji ta neka komponenta nemoći kontrole samog procesa i rezultata fotografiranja za što bih pa rekao da je toliko velik broj ljudi koji preferiraju selfije - jer tada uzimaju stvari u svoje ruke i imaju potpunu kontrolu izbora i konačnog izgleda fotografije. Dobro bi bilo čim se češće fotografirati kako bi razumjeli da se loša iskustva ne moraju ponavljati, a isto tako, i naći fotografa kojem vjerujemo i s kojim se osjećamo ugodno - jer će to uvelike utjecati i na našu opuštenost pa tako i same rezultate fotografiranje tj. fotografije.

Što napraviti ako imamo tremu pred kamerom?

Kao što i svi koji su često pred publikom kažu - trema je dobra stvar, nije potrebno bojati se. Isto tako, najnormalnije je da postoji, fotografiranje za veliku većinu ljudi nije svakodnevno događanje te bih stoga rekao da je prisutna gotovo kod svih kad je riječ o fotografiranju. Čim se češće fotografiramo, tim će manje ovo biti problem, no za one koji baš u određenom trenutku dobiju napad panike - dobro je porazgovarati s fotografom o tome, iako će vjerojatno fotograf to i sam primijetiti te pokušati opustiti osobu. Naravno da ni nama fotografima nije u interesu napraviti fotografije ljudi s grčem u licu te ćemo, ukoliko to vrijeme i prilika dopuštaju, svaki na svoj način pokušati smiriti osobu i opustiti je. Sami se, istina, možemo pokušati uvjeriti da fotografiranje nije ništa strašno no rijetkima će to uspjeti - uloga fotografa je stoga da osigura dobru atmosferu i pomoć u obliku vođenja i potpore te odgovore na sva eventualna pitanja na licu mjesta koja će osigurati da je sam proces fotografiranja čim ugodnije iskustvo.

Što napraviti ukoliko smo nefotogenični?

Moram razočarati sve koji su uvjereni u ovaj mit - ne postoji to svojstvo jer bi se inače moglo vezati uz bilo koji predmet, biljku ili životinju... a ustvari se veže samo za ljude, i to u prvom licu. Može biti da nismo sreli pravog fotografa koji će predložiti pravu pozu za oblik tijela ili pak opustiti nas prilikom fotografiranja (najčešći uzrok kad se veli da se vole samo spontane fotografije kad se ni ne zna fotoaparat je baš ta nervoza koju osjetimo kad vidimo fotoaparat, a to se odmah vidi i na fotografiji). 

Trebaju osobe koje su tek završile studiranje imati „direktorske“ fotografije?

Interesantno pitanje i ne bih generalizirao - ovisi o namjeni i osobnim planovima osobe. Ne bih isključio da je netko tko tek završi fakultet na razini da pokrene (ili je čak pokrenuo) neki startup i u tom slučaju fotografije koje odišu samopouzdanjem mogu biti potrebni dodatni touch kod recimo potražnje za investitorima (ili pak klijentima). No, ukoliko je pitanje usmjereno na osobe koje ciljaju na neke internship i junior pozicije - u tom slučaju bi bilo dobro da su u skladu s time te da, u krajnju ruku, ne zasjene osobu koja je na čelu tvrtke ili nadređenog na potencijalnoj poziciji za koju se natječu. 

Snimaš li i nešto „za sebe“?

Da, naravno, imam uvijek par osobnih foto projekata na kojima radim, doduše ovisno o količini posla često u zadnje vrijeme budu na čekanju. Vrlo često to uključuje autoportrete, no i druge osobe (izgleda da se kod mene uvijek vrti sve oko fotografije ljudi) - što je tada još teže organizirati i uskladiti.

Evo još nekoliko njegovih savjeta kako samostalno s mobitelom napraviti dobru sliku za životopis:

1. Treba li biti nasmiješen ili ozbiljan?

Jesi li i inače (iskreno) nasmiješen ili ozbiljan kad se upoznaješ s ljudima?

2. Možemo li koristiti slike koje već imamo i samo ih „kropati“?

Ukoliko zadovoljavaju za potrebu u smislu prikaza osobnosti, vrijednosti u poslovanju te poruke - naravno; tehnički detalji su vrlo rijetko ograničenje.

3. Trebamo li biti sami na slici?

Naravno, potrebno je biti sam - ni u grupi, ni s kućnim ljubimcima kao ni s onim limenim; prvenstveno da osoba ne bi zamijenila tko od si ti od prisutnih na fotografiji.

4. Koliko slika treba biti aktualna?

Neko općenito pravilo je 2-3 godine maksimalno, no ukoliko je došlo do većih promjena u izgledu, trenutna fotografija to svakako treba odražavati.

5. Ako nosimo naočale, trebamo li se i s njima slikat?

Da. Onako kako te ljudi i inače vide.

6. Kakva pozadina treba biti?

Jednolična i neprepoznatljiva - ti tj. tvoje lice treba biti u fokusu na toj fotografiji.

7. Što trebamo obući?

Najjednostavnije gledati na to kao na poslovni sastanak - kako bi se obukli u tom slučaju tako je dobro i za fotografiju. Dodatno eventualno bi bilo dobro paziti na jednolične boje odjeće bez puno dezena - da ti budeš u fokusu na fotografiji a ne odjeća, ipak ovdje nije riječ o modnoj fotografiji.

8. Odijelo ili ležernije?

Što je inače tvoj izbor za poslovni sastanak? Tako se možeš pripremiti i za fotografiranje.

9. Koliko slika treba biti „izbliza“?

Za CV bi bilo dobro da je lice po visini barem kojih 50% fotografije, u osnovi je prihvatljivo malo ispod ramena na više.

10. Trebamo li nositi šminku?

Za žene - decentno u smjeru kako se i inače šminkaju za dan (ukoliko se i inače ne šminkaju, onda bez šminke); nikako ne neka večernja šminka. Za muškarce - iako se za masnu kožu može upotrijebiti puder da se ne vidi odsjaj svjetla te neki fotografi to preferiraju ovisno o rasvjeti u osnovi nije potrebna; ukoliko to naravno i inače ne upotrebljavaju.

11. Kakve frizure su poželjnije?

Na koju smo i inače navikli u svakodnevnom životu. Najgore je eksperimentirati s frizurom taman prije fotografiranja, tada će, ukoliko ne ispadne dobro, frizura biti uzrok da već na fotografiji osoba izgleda razočarano.

12. Trebamo li se samo slikati od prsa prema licu?

Ne, nikako se ne fotografirati odozdola da nam se vide nosnice, ovo što se tiče CV-a nikako nije dobar kut - kamera u razini očiju je najsigurniji izbor.

13. Kako fotošopirati sliku?

Nikako. U osnovi se retuširanje poslovnih fotografija svodi na uklanjanje sitnica koje su brzo prolazne (zalutali pramenovi, prištići, podočnjaci od umora i slično) i ne mora biti da će biti tu na licu kroz tjedan-dva. Nijedan od filtera a ni automatskih alata koji su dostupni ovo ne radi na taj način (zamijeniti će madež za prištić, tamniji ten ispod očiju nepotrebno posvijetliti itd.), ovo se radi isključivo ručno. Naravno, ovo nikako se ne odnosi na retušere koji znaju svoj posao, ali u kućnoj radinosti ovo ne može završiti dobro - dobiti će se na kraju nerealna sliku koja ne odgovara stvarnosti; a tada će nastati problem vezan uz povjerenje kad se nađete na razgovoru - prva pomisao osobe na intervjuu će biti: Ukoliko je uljepšana fotografija, vjerojatno je i sve ostalo u CV-u "obrađeno" na taj način.