GREYPBIKES

Električni bicikl koji stvara novo biciklističko iskustvo

Tvrtka Greyp Bikes, od jednog startupa, uspješno „biciklira“ prema tvrtki čiji se proizvod koristi u čitavom svijetu. Neki će reći kako je to tvrtka koja proizvodi bicikl, ali ideja je zapravo pružiti neko novo, korisničko iskustvo. Iako je bicikl važan dio njihovog postojanja, još je važnija uloga bicikla kao razvojne platforme i marketinškog alata u promociji tehnologije i korisničkog iskustva kojeg stvara Greyp Bikes.

Za početak, kako je uopće nastala tvrtka Greyp bikes?


Prvi formalni zaposlenik Rimac automobila bio je Zvonimir Sučić ili "Suki" kako ga od milja zovemo. Suki je u Rimcu bio zadužen za razvoj mehaničkih komponenti, ali je u duši zapravo bio bajker, odnosno imao je u svojoj garaži jedan brend koji se zvao Greyborg. To su bili ludi bicikli koje je on sastavljao, radio sam svoje baterije, motor, pogon i dolazio s time na posao. Mate je taj bicikl vidio, koji je bio stvarno lud za poludjeti, ali je bio vrlo "rough around the edges" što bi se reklo.

I onda je zapravo Sukiu predložio: Ajmo napraviti brend, ajmo taj bicikl dizajnirati kako spada, idemo kreirati jedno korisničko iskustvo oko njega, a ne samo da ima gas i kočnicu. I tako je zapravo nastao Greyp. S idejom da se isto tako tehnologija iz auta stavi na dva kotača. Tako da nije tu bilo nekih dramatičnih poslovnih planova, nekakve lude vizije, već jednostavno, stvarno su se posložile neke kockice i tako je Greyp nastao.



Što je tvrtka Greyp bikes? Tvrtka za razvijanje komponenti i softvera ili proizvođač bicikli?

Ja volim reći da se mi prvenstveno bavimo kreiranjem korisničkog iskustva. To radimo kroz proizvodnju komponenti softvera ali radimo i kroz proizvodnju bicikala. Bicikli su užasno važan dio našeg postojanja, zato što su nam oni da, izvor prihoda ali možda još važnije oni su nam razvojna platforma i marketinški alat. Znači svu tehnologiju koju mi razvijamo za druge, mi zapravo testiramo te koncepte i naše ideje testiramo na vlastitim biciklima i to nam stvarno omogućava da to što izbacimo ima glavu i rep i na kraju krajeva, da možemo i eksperimentirati. Nije to nešto smo mi izmislili, da smo mi najpametniji na svijetu, to je nešto što Rimac užasno uspješno radi. Kod njih su isto tako auti, koliko su bitan izvor prihoda, toliko su i razvojna platforma i zapravo igraonica za razvoj komponenti, koji se onda prodaju drugima.


Što čini Greyp bike različit od drugih?


Naš bicikl po pitanju biciklističkog dijela spada u nekakav premium segment, ali generalno da, ima iste kotače i ima iste kočnice kao i drugi. Ono što mi radimo drugačije jest da skupljamo jako puno podataka s bicikla, nekih pedesetak telemetrijskih podataka s bicikla. Skupljamo podatke sa vozača, od nekih njegovih "social" podataka do recimo otkucaja srca. Skupljamo podatke s interneta i onda sve to skupa spajamo u korisničko iskustvo kroz softver koje smatramo da je zabavno, interesantno ili u najmanju ruku izmami vam osmijeh na lice. Tako da mi zapravo "gadgetiziramo" vožnju bicikla. Ne mislimo da čovjek mora biti samo on i njegov bicikl. Mi vjerujemo da zabava leži u tome da je on, njegov bicikl i drugi bicikli. On, njegov bicikl, drugi bicikli i druge stvari na internetu, kao što su pametne kuće, kao što su online natjecanja i slično. Prema tome, ono gdje se mi mičemo od paradigme da je čovjek sam na biciklu i da sve što se događa, se događa između tih nogu i tih ruku. Mi mislimo da zabava može biti puno puno šire samo koristeći: elektroniku, softver i pristup internetu.


Koliko traje razvoj jednog bicikla? Od prvotnog crteža do prvog kruga?

Do nekog prvog đira se dođe relativno brzo. Ono što je dobro a s druge strane i zastrašujuće je to što od trenutka kad imaš prvi prototip, kojeg čak možeš i pokazat novinarima, da to pristojno izgleda do trenutka kad je to spremno za industrijalizaciju, ima užasno puno posla. Tako da ako bi govorio samo o platformi, znači ne o tehnologiji, elektronici i bateriji i slično, već doslovce samo o platformi kao biciklu rame, rekao bih da, nakon nekoliko pokušaja, iteracija, da nam treba između godinu i pol do dvije da razvijemo cijeli "supply chain" sve to istestiramo, da sve to iscertificiramo, da postavimo sve procese prije nego što možemo zapakirati prvi bicikl koji ide kupcu i to uz pretpostavku da imamo elektroniku, da imamo bateriju, da imamo motor, te da imamo softver.



Ima jako malo startupa koji razvijaju hardware proizvod i da još prilikom toga brzo skaliraju, jer je jako teško. Možete li ispričati vaše iskustvo kako skalirati hardware proizvod?

Kad bi imao odgovor na to pitanje mi vjerojatno danas bili puno veća kompanija, to je užasno teško. Zato što je “A“ skupo, drugo dugotrajno. Mi pokušavamo agilno razvijati softver pokušamo i agilno razvijati hardver makar to nije uvijek moguće. Znači softver možete eksperimentirati iz tjedan u tjedan dok kod hardvera to ipak nije tako. Onog trena kad shvatite da nešto treba promijeniti postoji proces „waterfall“ koji će uzrokovat radnje poput daj naruči dio, probaj ga, testiraj ga, YES, NO. Tako da je užasno teško i zahtijeva jako puno discipline. Vrlo lako se uhvatiti u zamku da preskačete korake, ali da, nema i ne postoji recept za jednostavno skaliranje hard diska biznisa. Traži puno, novaca puno vremena, puno discipline.

Je li bilo izazova prilikom konstruiranja bicikla?


Haha ogromnih, postoji cijela lista. Ali recimo da nam je, baš sam se nekidan toga prisjećao koliko to bilo uopće suludo što smo bili zamislili za početak. Znači mi smo odlučili raditi bicikl koji redefinira način na koji se bicikl koristi u zemlji koja nikad nije proizvodila bicikle, sa timom gdje nijedan zaposlenik grejpa nikad nije radio u nekoj drugoj biciklističkoj kompaniji. I s kapitalom koji je fakat bio ono scarse, nismo mi imali puno novaca. Za Hrvatske okvire možda jesmo, imali smo tu sreću da je Mate onaj vizionar koji je u stanju privući ljude investitora ali i dalje to je bio kikiriki u odnosu na ono što je vani moguće. I da bilo tko 2015/2016 pokušao to staviti u nekakav Excel ili nekakav tradicionalni poslovni plan, to ne bi bilo Boga, da bi itko razuman u to utrčao. Tako da je jedna doza ludosti morala postojati. I onda smo se naravno susreli sa svim tim stvarima koje mlada kompanija mora proći. To da nemate dobavljača, nemate blage veze gdje ćete kupit od kotača do čipa. Da morate to učiti, da regulativu ne znate, da nemate nijednog dilera kod kojeg možete nazvati i reći hoćeš kupiti naše bicikle, doslovce sve iz nule trebalo krenuti i kažem da je bilo tko radio bilo kakav razgovor koristio ovaj poslovni plan nema teorije da bi to pokazalo da je to moguće. Ista stvar za Rimac Automobila znači da je netko prije deset godina rekao ajde napravi poslovni plan kako raditi hiper carove u Svetoj Nedelji nema teorije da bi bilo tko došao s bilo čim što ima smisla, tako da jedna doza ludila „Leap of faight“ ja tako volim reći mora postojati, inače nema šanse da se može desiti.



Koliko je velika e-bike industrija i kakvi su projekcije razvoja te industrije?

Pa industrija raste ko blesava. Ono što sam spomenuo, da je prošle godine preko pet milijuna bicikala prodano u Europi el. Bicikala prodano u Europi s nekim dvoznamenkastim projekcijama rasta najmanje još 10 godina, tako da čak i ako se povežu, naprave neke paralele s Dalekim istokom koji je prolazio taj bum prije desetak petnaest godina za očekivati je da će se u Europi prodavati između 15 i 20 milijuna bicikala električna bicikla 2030. Što je ogromna brojka. Tako da mi imamo tu sreću da smo u vrlo propozivnoj industriji koja je još uvijek i u nekoj eksponecijalnoj fazi rasta i ono za razliku od nekih drugih firmi koje se ipak moraju laktariti za svoj komadić sunca mi doslovce trebamo „Ride the Wave“ i da u uhvatimo da poduplavamo svoju prodaju ili utrostručavamo svoju prodaju mi i dalje ne moramo nekome oduzimati od usta. i to je onako što ja volim reći: „Bog budale čuva“ znači povrh toga što mislim da smo pogodili pravi koncept proizvoda. Imamo tu sreću da smo u industriji koja je užasno propulzivna. Da smo recimo u, hotelskoj industriji koja ona, lupi Covid, ne možeš ništa napraviti, možeš samo sjesti i plakat, mi s druge strane imamo tu sreću da zapravo: A: pogodili smo dobar proizvod i koncept koji apsolutno korisnici evidentno cijene. I povrh toga smo u branši koja strašno puno raste, ne može biti bolje.

Gdje vidite Greyp bike za deset godina?

Greyp se vidi da i dalje ima naj ekstravagantnije bicikle na svijetu što se bicikala tiče, a da je naša tehnologija u desecima ako ne i stotinama drugih brendova, gdje ljudi na tim različitim biciklima svi zajedno su dio ekosustava gdje se međusobno izmjenjuju "content", natječu se na nekim digitalnim turnirima čak i ako nisu na fizičkim lokacijama, gdje se međusobno zabavljaju, gdje svi ti naši bicikli komuniciraju s infrastrukturom i nekim drugim proizvodima od pametnih kuća do sve naše "gadgeterije" koje nosimo sa sobom i da je poimanje vožnje bicikla puno zabavnije nego što je danas.

Kako postati dobar inženjer? Što mislite da je ključno za odličnog inženjera?

Mislim da treba biti jako znatiželjan, ne doživljavati se previše ozbiljno, ne bojati se "fulati", ne bojati se isprobati nešto novo. Na kraju krajeva inženjerstvo je kreativna profesija i sve ono što odlikuje dobrog kreativca je zapravo ono što je potrebno i kod inženjera. S druge strane da, postoji ta kontradikcija gdje inženjerstvo zahtijeva puno discipline i pedantnosti, tako da je to uvijek Jing-Yang, ali rekao bih da, jako je bitno da čovjek ne zatuca prema jednom načinu rada i kaže: da, mi smo to tako uvijek radili. Ne, to što je netko to uvijek tako radio, to nema razloga zašto to ne bi trebali preispitivati.


© 2025 Adorio - made withfor