Karijera

Stalno ste zauzeti? Od čega ZAPRAVO bježite?

Opterećivanje velikim brojem aktivnosti u našem danu nije jedini način na koji izbjegavamo suočiti se s "pravom istinom", bježeći od onih stvari koje nas istinski more.

Sandro Kraljević, mag. psych

Svi mi poznamo barem jednu osobu za koju možemo reći da je uistinu stalno zauzeta. Kad se nađete s njom na kavi, pitat će Vas kako ste, ne dižući pogled sa svog pametnog telefona, jer upravo odgovara na jedan važan email. S te kave odjurit će za točno 45 minuta, jer treba odraditi još tri dodatne aktivnosti do kraja dana, a već lagano pada mrak. Na toj istoj kavi po stoti put pokušavate dogovoriti to vaše zajedničko putovanje, ali se jednostavno ne uspijevate iskoordinirati oko slobodnih termina, jer je ona "stalno negdje". Zvuči poznato?

Veliki broj psihologa i stručnjaka za mentalno zdravlje jednoglasno navodi da gotovo pa uvijek postoji neki "dublji" uzrok takvog, ekstremno zauzetog ponašanja. Štoviše, opterećivanje velikim brojem aktivnosti u našem danu nije jedini način na koji izbjegavamo suočiti se s "pravom istinom", bježeći od onih stvari koje nas istinski more. Izbjegavamo preuzimati odgovornost na poslu ili ostajemo u destimulirajućoj radnoj okolini da ne bismo doživjeli poslovni neuspjeh. Izbjegavamo ulaziti u romantične veze da bismo izbjegli slomljeno srce, i jer se plašimo pokazati naše prave osjećaje. Izbjegavamo biti sami, pa smo u stalnoj potrazi za novim partnerom, makar i pogrešnim. Izbjegavamo velika društva i okupljanja ljudi jer imamo blagu socijalnu anksioznost, i jer se u takvim društvima osjećamo nelagodno. Izbjegavamo učiti za ispit, pa se okupiramo svakakvim nevažnim stvarima, misleći da će odgovornost učenja jednostavno nestati. Izbjegavamo biti u nekoj okolini jer nas čini frustriranima ili nezadovoljnima, pa bježimo na svakakve druge lokacije. Izbjegavamo naše probleme, jer mislimo da nemamo sposobnosti da ih uspješno riješimo. Primjera je uistinu bezbroj.

Okupirate li se poslom više nego što biste trebali? Klinička psihologinja Dr. Andrea Bonior sugerira da si postavite sljedeća tri pitanja kako biste to saznali:

Osjećate li se nelagodno ili nervozno kada znate da se trenutno nijedan radni zadatak ne nalazi pred Vama? Imate li osjećaj da na Vašem radnom mjestu stalno bježite od nečega, umjesto da se krećete prema nečemu? Kada se u Vašem rasporedu iznenada nađe nešto slobodnog vremena, nastojite li ga automatski ispuniti raznim distrakcijama (poput pregledavanja društvenih mreža i sl.)? Ako ste na jedno ili više pitanja odgovorili potvrdno, postoji vjerojatnost da uistinu postoji nešto ispod površine, a s čime se još uvijek niste suočili.

Ruku na srce, mislite li da je prihvatljivo stalno raditi i okupirati se svakakvim aktivnostima? Nažalost, naša kultura radoholičarstva tome ide u prilog. Kada smo stalno zauzeti mislimo da više vrijedimo, osjećamo se važnije, te nam se drugi često dive kako uspijevamo odraditi tako veliki broj poslova. Međutim, po čemu se pretjerani rad razlikuje od pretjeranog prejedanja, pretjerane konzumacije alkoholnih pića, ili pretjerane fizičke aktivnosti? Jedna stvar je sigurna - takva ponašanja su bijeg, kojima suštinski bježimo od naših najvećih strahova, patnji, briga, i životnih razočaranja. To se ponašanje stručnom terminologijom naziva eskapizam.

Povući ću jednu paralelu između eskapizma i individualnog coachinga, koji redovito radim sa svojim klijentima. Naime, ponekad se dogodi da klijenti jednostavno, bez ikakvog konkretnog razloga i objašnjenja, odustanu od coachinga, prije nego su ostvarili ciljeve definirane na početku coaching procesa. Coachevi se onda često znaju pitati zbog čega se to događa. To se ne događa zbog coacheva, niti zbog njihovog pristupa, niti zbog problema radi kojih klijent dolazi po pomoć - to se događa zbog toga jer su klijenti shvatili da će tijekom coachinga trebati "kopati" po svojim najdubljim uvjerenjima, strahovima i brigama, te se jednostavno nisu spremni suočiti s time - i onda je lakše pobjeći.

Da se ne bismo krivo razumjeli, takvo ponašanje nije nimalo kukavički. Bježite jer se želite zaštititi od ekstremne nelagode koja Vas čeka jednom kad se suočite s onim što se nalazi ispod površine. Budući da Vam je stalo do samoga sebe, sasvim je logično da si želite dobro te da ne želite samoga sebe bez razloga povrijediti, baš kao ni svi drugi ljudi na ovome svijetu. Međutim, ono što propuštate uvidjeti jest činjenica da ćete dugoročnim izbjegavanjem tih stvari zapravo biti povrijeđeni - poput hrčka u kotaču, kontinuirano ćete se vrtjeti bez cilja, prežvakavajući iste misli, radeći iste stvari, i osjećajući iste emocije.

Kako možete znati bježite li uistinu od nečega? Kada stalno osjećate tri emocije: nelagodu, nezadovoljstvo, ili kroničnu iscrpljenost. Što napraviti u tom slučaju? Evo par konkretnih savjeta:

- Individualni coaching - unatoč sramotnoj činjenici što je tržište preplavljeno svakojakim individuama koje se nazivaju coachevima, možete itekako profitirati od rada sa stručnjakom koji posjeduje ekspertizu u području rada s Vašim najsnažnijim uvjerenjima, strahovima i brigama.
- Mindfulness - skup tehnika koje naglašavaju moć sadašnjeg trenutka, i to bez ikakvog osuđivanja i vrednovanja, moćne toliko da su nastale kao novi val kognitivno-bihevioralnih terapija.
- Autogeni trening - autosugestivne metode kojima ne samo Vaše tijelo dovodite u opušteno stanje, već uz pomoć kojih postepeno kreirate pozitivan stav prema životu i budućnosti, i na taj način postajete uspješniji.
- Meditacija - kada se nešto staro preko 5.000 godina održi do današnjeg dana, mora da ima nešto dobro u tome.
- Slobodno vrijeme - umjesto da ga koristite za individualno usavršavanje i obavljanje enormno velikog broja aktivnosti, naučite ga provoditi u tišini, sami sa sobom, ne radeći apsolutno ništa, i bivajući zahvalnim što se nalazite upravo ovdje, upravo sada.

Valja napomenuti da neće biti lako! Međutim, idite polako, korak po korak, te nemojte biti previše kritični prema samome sebi. Dozvolite si pogreške, ali se i pripremite za transformaciju života! Sretno!