Putovanje karijere

PRVA POSTAJA: Strah i skrivanje

Shvaćam da sam se možda previše opustio /la. Moje pobjede su iza mene, nove su stvari i nova pravila igre. Skrivam se iza onoga što mi je poznato u čemu mi je ugodno što znam, kroz to se provlačim. Jedno je ono što govorim drugo je ono što osjećam i treće ono što radim. Ja se u biti skrivam. Ne želim pokazati da nešto ne znam, da sam nesiguran, da me strah, da nisam dobro odradio, da sam bio nemaran, ako se to razotkrije osjećam se ranjivo želim svoje propuste sakriti pod tepih jer i ja nekad zabušavam. Vidim kako su drugi nekako hrabriji od mene dok se ja ipak izvlačim nekako se provučem, izbjegnem neke zadatke, nemam volje, možda je igra skrivača sada prihvatljiva.
Od čeka bježim? Kakvi su moji motivi? Jesam li iskren sa sobom i drugima? Jesam li pravedan?

DRUGA POSTAJA: Polet

Osjećam da sve mogu, radujem se susretu sa svakim zadatkom, životom, karijerom, sa svakim klijentom, sve je puno prilika, mogu iskočiti, mogu se pokazati, osjećam da mogu više u karijeri u životu i u poslu, ideje mi dolaze, osjećam se dobro, hrabro. Sve ide od ruke. Komuniciram sa svima s osmjehom na licu možda malo površno no veselo, razigrano. Ništa me na plaši i svaki izazov je dobrodošao. Želim učiti nove stvari i mislim si kako sam ikad mogao drugačije nego vidjeti svijet kao wow!
Pamtim li dobre trenutke kada dođe kriza? Sjeti se dobrih trenutaka u zadnjih 2 godine!

POSTAJA BROJ TRI: Izazovi i promjene

Stvari su se promijenile. Ipak sve više nije kao na prošloj stanici. Je li to bilo prije 3 mjeseca ili 3 godine no vidim da se stvari mijenjaju da su drugačije. Drugačija je vibra, nekako ozbiljnija, uvode se nove stvari. Rastemo svi skupa, trebam rasti i ja. Ne vrti se svijet oko mene već imam ulogu koju trebam ispuniti da bi bio radostan. Osjećam čak i malu napetost, hoće li prevladati radost novoga i prilika za učenje ili zabrinutost kako ću se snaći. Imam li volje? Kakva je moja volja? Promjene me plaše...
Čega se bojiš – izgovori na glas? Okreni strahove u avanturu novoga? Budi spreman i na bol i žuljeve? Što si sve do sada prošao!

POSTAJA BROJ ČETRI: Pobjede

Došao je uspjeh, trofej je u rukama. Napravio/la sam odličan posao, rasturio sam svoje zadatke, čeka me sigurno promaknuće, ostvario svoj planove, biti će ovo odličan mjesec, odlična godina, koliko ljudi nikad to ne doživi, godina puna uspjeha i pobjeda, stvarno sam nešto,mogu to podijeliti s drugima, svoje oduševljenje i uživati u svom uspjehu nakon borbe. Osmjeh mi je na licu. Idem naprijed hrabro, nema mi kraja!
Kakav sam u pobjedama?
Zaboravim li na promjenjivost stvari?

POSTAJA BROJ PET: Hlađenje

Dosta je toga iza mene, pobjede su prošle, no nekako sam umoran...sada kada gledam to je iza mene... Sve ponovo... Treba sada ponovo gledati naprijed. Nitko ne živi od prošlih uspjeha. Nekako sve treba iznova i iznova. Što ima u tome uzbudljivog? Sada mi se čini kao da trebam sve ponovo, uspjeh je trenutak no do njega je dovelo jako puno ponavljanja jednog te istog. Umoran sam od toga. Što sad? Trebam predahnuti. Ljeto je vrijeme odmora.

Voćka poslije kiše

Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.

Kako provodim odmor? Odmaram li se dovoljno i kvalitetno?

POSTAJA BROJ ŠEST: Uhodavanje

Lagano se vraćam u rutinu stvari, osjećam se pomalo mirno, smireno možda normalnije gledam na sve stvari i život bez toliko dramatike. Treba se ufurati u životne aktivnost, svakodnevicu, obaveze i možda s više staloženosti, zasuči rukave i svaku obavezu napraviti najbolje što mogu. Prihvatiti u miru sve što dolazi i vjerovati da će se sve pomalo posložiti
Prihvaćam li rutinu?
Radujem li se običnim stvarima – koje me male stvari vesele?

POSTAJA BROJ SEDAM: Porazi

Onaj tren kada se snovi razbiju, kada posao koji smo očekivali dobije neko drugi, kada nas bliska osoba izda, kada doživimo poraz, kada nas izjeda nepravda i u glavi vrtimo filmove iz prošlosti, kada izgubimo sebe, kada nas ocijene kao loše ili otpišu, drugi rastu mi padamo, kada naše unaprjeđenje dobije kolega, kada budemo smijenjeni s funkcije, kada izgubimo blisku osobu, izgubimo važnu utakmicu, dobijemo težak nalaz, kao kada mladom čovjeku voljena osoba kaže da odlazi i voli nekoga drugoga, kada upropastimo dobru priliku i poslovnu šansu, donesemo lošu odluku. To su porazi vrijeme kada nam se tlo pod nogama uzdrma i tada trebamo shvatiti da je naša jedina snaga imati vjere i biti slobodan za sve što život nosi.
Kako se nosim s porazima?
Kako bi želio da se moja djeca nose?

POSTAJA BROJ OSAM: Ići ili ostati

Sada znam da je vrijeme za odluku ići ili ostati. Nevažno je li to bila nepravda, ljutnja, ambicija ili pak osjećam da je nešto zdravo u meni shvatilo da treba stvarati i graditi nešto novo. Odlazim li iz pravih motiva ili revolta?
Koji su moji motivi rada? Zašto odlazim i zašto ostajem? Ostajem li iz straha ili pak odlazim iz ljutnje? Bojim se samo da ne odlazim i ne ostajem iz krivih razloga.

POSTAJA BROJ DEVET: Buđenje

Ovako polovično raditi stvari me ne čini sretnim ispunjenim. Želim se suočiti s novim stvarima, uspjesima, s time da su možda drugi ispred mene, makar doživio neuspjeh, što imam izgubiti. Želim živjeti život punim plućima ne nekako polovično i prestrašeno. Imam li snage raditi na svojim manama, nedostacima ili je preteško - tko zna s čime se se sve trebam suočiti. Strah me biti iskren s drugima i pokazati svoju nesigurnost - hoću li dobiti podršku ili osudu? Koje sve stvari trebam otvoriti i koji je prvi korak. No idem probati, to je ljepota putovanja!
U čemu stvarno uživam – nabroji?

POSTAJA BROJ DESET: Zrelost

Sada sam iskren sa sobom i drugima. Više se trudim, u nečemu sam dobar u nečemu su drugi bolji. Manje kontroliram stvari, mogu se opustiti barem malo imati više povjerenja u sebe i druge u pogreške kao učiteljice. Ne bojim se više ljudi. Živim svoj život. Puno radim no ne zato da bi bio nešto i netko ili da se štitim od drugih od šefova i klijenata već zato što je to moj život kog živim marljivo i vrijedno. Više se ne ljutim, sada sam radostan i znam da svaki izazov koji dolazi rado prihvaćam. Svakog klijenta koji dolazi kažem u sebi dobrodošao, ne gledam samo svoj interes, stavljam druge ispred sebe. Pa ja sam sada slobodna osoba, slobodan žena, slobodan muškarac. Ne čuvam više neke isprazne stvari, ne privlačim pozornost na sebe. Živim svakodnevicu.
U čemu se očituje moja zrelost? U čemu se očituje nezrelost?

POSTAJA BROJ JEDANAEST: Pozitivna rutina

Sada vidim da se stvari ponavljaju i dani, i mjeseci i sve je možda naoko isto no ja sam drugačiji. Sada znam da se malim koracima sve pomalo mijenja. Sve polako raste i tek na kraju priče vidi se plod no ljepota je u putovanju, ne stalno raditi nove stvari već iste stvari raditi s više ljubavi, ljepše i bolje. Više ne bježim van svog života već uživam u putovanju i prihvaćam sve što dolazi strpljivo, radosno i pozitivno!
Jesam li pozitivan oko malih stvari? Kakva je moja strpljivost?
ZADATAK: promatraj 2 minute rast neke biljke u mašti koja sporo raste kao da se ne miče!

POSTAJA BROJ DVANAEST: Dugoročnost i godine

Tek kad godine prođu jasno vidim stvari, svoju školu, djetinjstvo, fakultet. Sada kada gledam iza i vidim da je nešto je lijepo izraslo što nisam ni očekivao, pomalo je raslo. Pravi plod se ne vidi u kratkim uspjesima već polagano na kraju svega se vidi što je u biti niknulo, kako kada se mozaik slaže nakon puno uspjeha i neuspjeha, dosadnih trenutaka i uzbudljivih, shvaćam da je staloženost i trud oko malih stvari bitna za uspjeh, ljubav svakodnevice.
Pogledaj unazad život i dođi u točku u kojoj si bila nesretna vezano uz neki dio života – što se posložilo u tvom životu i sijelo na svoje mjesto kroz godine?
Kako je išao proces?

POSTAJA BROJ TRINAEST: Kolektiv

Sada vidim da smo svi povezani i da sam dio nečega većeg od sebe. Da imam vrijednu ulogu, da se nikad nisam trebao uspoređivati s drugima ili željeti tuđe već samo biti najbolji u onome što radim. Sada vidim kako je lijepo kao kolektiv raditi i stvarati. Naporno je stalno biti sam sebi u centru. Dio sam nečega i sada se sjetim pjesmice... za kraj.

Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja kaplja pomaže ga tkati.

POSTAJA BROJ ČETRNAEST: Preobrazba

Nekako sam slobodniji, lakši, opušteniji i otvoreniji. Nisam savršen daleko do toga no više se ne skrivam. Sada učim, priznajem pogreške, spreman sam i na kritike. Drugi pokazuju najbolje od sebe, a skrivaju greške, ja priznajem svoje greške i učim iz njih. Počeo sam više čitati, učiti, ne se izmotavati, ne tratiti vrijeme na prazan hod. Trebam preuzeti odgovornost za vlastiti život. Treba učiti biti čovjek. Lako je pokazivati u tuđe mane, sada gledam u svoje no od njih ne bježim, već iz njih učim. Često me strah no život postaje pustolovina!
Koje emocije u sebi želim preobraziti? Kako to postižem?

---