Karijera

Zašto edukacija u inozemstvu mora biti na tvojoj To do listi

Bilo koja vrsta edukacije je uvijek poželjna i dobrodošla, no kada se nađeš u internacionalnom okruženju, to je posebna čar. Priče koje slušaš, znanje koje dobivaš i energija koju upijaš iz trenutka u trenutak postaje tvoja hrana, tvoj pokretač. Nesvjesno postaješ produktivniji nego inače, fokusiranost je prisutna cijelo vrijeme iako misliš da tvoj mozak ne može primiti više niti jedan podatak, spoznaješ svoje nove mogućnosti, gradiš novog, boljeg sebe.

Martina Raškaj, mag.oec.

Stigao je još jedan newsletter, no ovaj put nisam pročitala samo naslove svih vijesti, već sam odlučila odmah istražiti detalje jedne koja mi je privukla pozornost. Pripadala sam ciljanoj skupini, teme su mi se činile zanimljive, a okruženje - internacionalno (to mi je već bio veliki plus jer volim upoznavati nove ljude i njihove kulture). Pomislila sam zašto ne bih probala, sigurno mi neće odmoći!

Bio je početak svibnja kad sam primila taj e-mail. Nudila se prilika za sufinanciranje školarine za uspješno rješavanje case studyja ljetne škole Discover Management Program internacionalne škole IEDC - Bled School of Management. Dani za predaju rješenja su prolazili, a ja nikako da sjednem i primim se posla. No, nekako se nisam previše brinula oko toga jer sam znala da će na kraju sve biti onako kako treba. Rok je prošao, no nedugo nakon toga sam primila još jedan e-mail ? ovaj put s novom mogućnošću za sufinanciranje. Tada sam shvatila da mi se pružila druga prilika i da je jednostavno ne smijem propustiti, tj. da je trebam iskoristiti. I tako bi.

Bilo me je strah. Jako. Radim već nekoliko godina i ušla sam u kolotečinu "kuća-poso, poso-kuća". Studenti, profesori, učenje i ispiti su već davno iza mene. Da, malo sam ispala iz "štosa".Raspored predavanja je izgledao kao ona 3 najgora dana na faksu kad imaš predavanja i seminare od ujutro do navečer, samo je ovdje tako bilo svaki dan. Svaki. 9 dana. No, sad je gotovo ? primljena sam! Smještaj je bio ponuđen u obližnjem hostelu, no moja profesionalna deformacija mi nije dala mira i probala sam sama naći drugu opciju. Greška. Na vrijeme sam shvatila da, iako kao jedini sudionik iz Hrvatske, neću biti sama u tom hostelu, već da će i drugi prihvatiti taj smještaj jer je sezona i teško da se može naći slobodan krevet za tako dugi period. Kofer, kemijska olovka, bilježnica, nekoliko brošura o Hrvatskoj i slatkiši za predstavljanje svoje zemlje bili su spremni za avanturu. Ja još uvijek nisam.


Srijeda, 7. srpanj. Dan kad je sve počelo. Dan za kojim su slijedili samo još bolji dani, ali ja to još nisam znala. Dani puni edukacije, razmišljanja, timskog rada, no i smijeha i druženja. Gospođa na recepciji hostela mi je uručila kuvertu i otpratila me do sobe. Sjela sam na krevet i znatiželjno je otvorila. Brošura o Bledu je čekala da je proučim, kao i pismo dobrodošlice od škole. Volim donekle znati što mogu očekivati, kako će nešto izgledati, no ovaj slučaj je bio skroz neizvjestan. Još uvijek sam osjećala strah. Tko su ti svi ljudi s kojima ću provesti dio svojeg godišnjeg odmora, hoće li će ovo cijelo iskustvo biti vrijedno te žrtve - manje provedenih dana s prijateljima na moru (ono što čekam cijelu godinu) te kako ću se snaći, bila su samo neka od pitanja koja su mi prolazila kroz glavu. "Ćao, ja sam Mila!" bile su riječi koje su prekinule moj strah. Bila je to moja cimerica zbog koje mi je odmah laknulo; žensko je i još se možemo sporazumjeti i bez engleskog (vjerujem da nam je svima drago kada izvan svoje zemlje sretnemo osobu iz susjedne zemlje i s kojom možemo pričati bez simultanog prevođenja u glavi). Dobro je, početak je dobar, tješila sam se i tako smo se s njezinim dečkom uputile prema školi. U predvorju smo uzeli svoje akreditacije, ušli u dvoranu te pronašli natpise sa svojim imenima. Prvo što sam ugledala bila je čokolada (tu su me već odmah dobili ?), a onda i fascikl s gomilom šarenih papira ? raspored predavanja po danima, case studyji i pitanja vezana uz njih koja čekaju svoje najbolje odgovore. Nakon nekoliko riječi ravnateljice škole i uvodnog predavanja, odmah smo bili podijeljeni u timove i poslani u učionice raditi na zadatku. Svi timovi su završili sa zadatkom tek oko ponoći. Već ovako naporno, a tek je prvi dan.

Sjećam se riječi jednog kolege koji je završio MBA i komentirao kako je ovakav pristup sličan onome na MBA-u. "Zamisli ovo kao mini MBA", rekao mi je. Bila sam impresionirana. Ovdje predavanja nisu onakva na kojima profesor samo priča, a učenici sjede i pomno slušaju, već su učenici kreatori predavanja, a profesor usmjerava da sve ide u dobrom smjeru. Sa svojih skoro 80 godina (da, dobro ste pročitali, 80!), ovaj profesor je imao toliko energije i života u sebi koliko nemaju ni neki ljudi u dvadesetima! To je ono što me odmah oduševilo kod njega ? hodao je po dvorani od jednog do drugog, pažljivo slušao odgovore i razmišljanja svih nas, tražio druge da komentiraju, dodatnim pitanjima nam otežavao situaciju i tjerao nas da još više razmišljamo, da izađemo iz svoje zone komfora, da razmišljamo "out of the box". Svaki dan smo radili na novom case studyju, svaki dan firma iz neke druge branše, s nekim potpuno novim i drugačijim izazovom, ali uvijek sa zajedničkim nazivnikom ? menadžmentom. Svi smo odjednom bili u ulozi vlasnika firme, nadzornog odbora ili menadžera, bez obzira na naše godine i iskustvo. Iz dana u dan sam ostajala zatečena idejama i prijedlozima koje je svatko od nas iznosio. Toliko dobrih i kvalitetnih rješenja, a pravog iskustva nije imao gotovo nitko. No, to je i bio cilj programa ? funkcioniranje poslovanja u realnom svijetu.

Osim individualnog rada, tj. sudjelovanja u diskusijama na predavanjima, izuzetno je bilo zanimljivo raditi i u timovima. Timovi su bili sastavljeni od studenata koji su tek upisali fakultet, onih koji su ga upravo završili pa sve do ljudi s već nekoliko godina radnog iskustva. Timski rad je uvijek poseban i nepredvidljiv, tim više što je nas 33 dolazilo iz 17 različitih zemalja svijeta, svatko sa svojim znanjem, određenom kulturom i vrijednostima. Bilo mi je interesantno pratiti taj rad u grupi s ljudima različitog karaktera, različite životne dobi, ali ono što uspješan timski rad čini uspješnim jest da mu svatko može doprinijeti s onim u čemu je ta osoba najbolja. Tako smo npr. vrlo brzo vidjeli tko ima dobro izražene komunikacijske vještine i odlučili da prezentira u ime grupe, kome ide matematika, tko ima dobre ideje itd. Nisu svi učesnici nažalost bili niti jednako angažirani ni zainteresirani, ali to nam je bio samo još veći izazov kako se nositi s takvim ljudima. Raspravljali smo o case studyiju na kojem smo radili i probali naći najbolje rješenje za navedenu situaciju, učili pitch-at svoje poslovne ideje i kako otvoriti firmu. Tih dana smo bili pravi poslovnjaci i izašli bismo iz te uloge tek nakon 10-12 sati kada bismo otišli još na jednu kavu pa na spavanje.

Slobodno vrijeme i pauze koje smo imali su bile drugo najvrijednije što se moglo iskoristiti (prvo su naravno predavanja i znanje). Networking. Tu bih mogla stati koliko je već izlizana ta tema, ali ipak ću izdvojiti nekoliko primjera koja su mi se duboko urezala u sjećanje. Klasično upoznavanje: odakle si, čime se baviš u životu, koji su ti interesi i slično. I onda sjedneš na kavu od nekoliko sati i shvatiš da je to bila jedna od najzanimljivijih kava ikad. Ikad! Mogli biste još satima pričati, prepričavati razne korisne i zanimljive stvari za koje niste niti bili svjesni da postoje, međutim treba biti odmoran za sljedeći dan. Kasnije se ispostavi da ti je ta osoba preporučila knjigu koja ti je dala vjetar u leđa u jednim od težih razdoblja u životu. Osoba iz ljetne škole, ne najbolji prijatelj. Također, životna priča o jednom dečku koji je sam došao u Europu prije nekoliko godina, a sada studira i otvorio je firmu koja uspješno posluje. Tek kad čuješ takve priče, shvatiš koliko imaš i koliko ti to vrijedi; obitelj, prijatelji, kolege. Ta priča će mi još dugo ostati u sjećanju jer te toliko trzne da počneš još više cijeniti i poštivati ono što netko nema. Osim svega navedenog, uvijek sam s velikim očima i još većim ušima slušala životne priče svojih kolega, kako žive, što rade u životu, što ih motivira, koji su im hobiji. I opet ostaneš iznenađen koliko ste svi različiti, a opet slični. Slični jer ste došli s istim ciljem ? izvući najbolje iz svega što se nudi.

Bližio se i zadnji dan, a s njime se opet počeo javljati moj strah. Strah što više neću biti okružena svim ovim divnim ljudima. Strah što ih možda više nikada neću vidjeti, a toliko su mi prirasli srcu. Svaka čast svim predavačima, organizaciji koja je bila na zavidnom nivou, svom znanju i iskustvu koje sam stekla i koje ću sigurno implementirati u svoj posao, ali uvijek se nekako sve svede na ljude. Ovi ljudi su bili ti koji su prekinuli onu moju životnu kolotečinu, njihove priče i zajedničko provedeno vrijeme je bilo to što mi je napunilo moju bateriju na 100%, oni su razlog zašto sam se nakon dugo vremena osjećala živom više nego ikad, motiviranijom više nego ikad. Zbog njihove energije koju su prenijeli na mene osjećam da mogu što god poželim. Oni su moja moć.



Sudionici programa Discover Management Program 2015

Bilo koja vrsta edukacije je uvijek poželjna i dobrodošla, no kada se nađeš u internacionalnom okruženju, to je posebna čar. Natjera te da zaboraviš na sve svoje probleme, stanje u državi, osjećaš se slobodnijim nego ikad. Vrijeme stane. Priče koje slušaš, znanje koje dobivaš i energija koju upijaš iz trenutka u trenutak postaje tvoja hrana, tvoj pokretač. Nesvjesno postaješ produktivniji nego inače, fokusiranost je prisutna cijelo vrijeme iako misliš da tvoj mozak ne može primiti više niti jedan podatak, spoznaješ svoje nove mogućnosti, gradiš novog, boljeg sebe. I na kraju, ovu moju priču može sjajno opisati jedan Aristotelov citat: "Educating the mind without educating the heart is no education at all."

Podijeli:

Image Description

Martina Raškaj, mag.oec.

Savjetnica za životopis i zapošljavanje. VELIKI optimist. Strastveni istraživač. Vječni putnik. Područje rada: Promjena kao komfor zona.
Još savjeta

Ostvarivanje velikih ciljeva

Imati nešto čemu se radujemo samo će potaknuti vašu karijeru prema naprijed i dati veće značenje poslu koji radite svaki dan.

Život ste dali firmi u kojoj radite, a ona Vas je odbacila kao staru krpu?

Iznenadni gubitak posla nikada nije lagano proživjeti, a posebice kada se toliko poistovjećujete s Vašom firmom, ili kada toliko truda dajete na Vašem radnom mjestu. Međutim, postoji nekoliko koraka koje već danas možete poduzeti kako biste bili spremniji za ovakvu i sličnu vrstu budućih izazova.

Zašto je važna motivacija?

Kažu da motivacija prosječno traje 3 do 5 dana, pa sami zaključujemo treba nas često motivirati. Sve je super dok nas ima tko motivirati ili još bolje ako smo dovoljno snažni da se motiviramo sami.

Evo kako Vas perfekcionizam lagano UBIJA

Savršenstvo je iluzija, te perfekcionisti koji ga nastoje ostvariti vode utrku koja suštinski nema svog cilja. Unatoč tome što imaju sposobnost kvalitetno odraditi svoj posao, njihov rad ispunjen je konstantnom borbom oko toga jesu li donijeli ispravnu odluku, te jesu li odabrali ispravan način obavljanja tog posla.

Došla sam do ruba. Skočila. I preživjela.

No, dogodio se i taj trenutak kada mi je kao jedino logično rješenje bilo otići. Tu večer, razmišljajući o tome što i kako dalje, jedna prijateljica mi je napisala nešto što mi je omogućilo da odmah donesem odluku - Ako ti se više ne pruža ono što želiš, vrijeme je da odeš.

Nemaš vlastiti kapital, a želiš pokrenuti biznis?

Načine financiranja možemo podijeliti na tradicionalne i netradicionalne. U tradicionalne se načine ubrajaju vlastita sredstva, tj. ušteđevina, pomoć obitelji, krediti, razni poticaji, leasing, dobavljači i kupci.


© 2022 Adorio - made within Croatia