Dok turistička sezona u Europi ulazi u svoju najtopliju fazu, službeni podaci njemačkog statističkog ureda Destatis i europske agencije Eurostat ogolili su socijalnu nejednakost na kontinentu. Podaci prikupljeni za proteklu godinu pokazuju da jednotjedni godišnji odmor izvan mjesta stanovanja za milijune Europljana više nije standard, već nedostižan financijski luksuz.
Ograničenja kućnog budžeta najteže pogađaju ranjive društvene skupine, no postotak građana koji si ne mogu priuštiti niti sedam dana odmora visok je i u ekonomski najrazvijenijim državama.
Njemačka: 17,3 milijuna građana ostaje kod kuće
U najmnogoljudnijoj i gospodarski najsnažnijoj zemlji Europske unije, financijska situacija uvelike kroji planove za ljeto:
Opća statistika: Točno 21 % stanovništva Njemačke nema dovoljno financijskih sredstava za jednotjedno ljetovanje, što u apsolutnim brojkama iznosi čak 17,3 milijuna ljudi.
Udar na samohrane roditelje: Unutar socijalnih skupina, proračun postavlja najveće prepreke jednoroditeljskim obiteljima. Čak 39 % samohranih roditelja u Njemačkoj lani nije moglo financirati tjedan dana putovanja.
Unatoč ovim visokim brojkama, situacija u Njemačkoj i dalje je znatno bolja od prosjeka Europske unije, gdje si u prosjeku 28 % stanovnika ne može priuštiti tjedan dana odmora.
Europska ljestvica: Rumunjska na dnu, Luksemburg na vrhu
Podaci Eurostata, ažurirani i objavljeni početkom lipnja, pokazuju dubok jaz između europskog sjevera i jugoistoka.
Crna lista (Najlošiji rezultati): Rumunjska uvjerljivo prednjači u Europi sa čak 61 % građana koji si ne mogu priuštiti odmor. Slijede Grčka (46,6 %) te Mađarska i Bugarska s 39,1 %.
Sredina ljestvice i pozicija Hrvatske: Italija predvodi skupinu u kojoj nešto više od trećine građana ne putuje na odmor. Hrvatska se nalazi uz bok Španjolskoj s 32,6 % građana koji nemaju novca za jednotjedno ljetovanje, dok je blizu i Portugal s 33,1 %. To znači da gotovo svaki treći stanovnik Hrvatske ljeto provodi kod kuće zbog financijske nemogućnosti.
Zelena lista (Najbolji rezultati): Problem je najmanje izražen u Luksemburgu (svega 11 % građana), Švedskoj (12 %) i Nizozemskoj (13 %).
