Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva uputilo je u vladinu proceduru dugoočekivane izmjene i dopune Zakona o lovstvu. Novi zakonski okvir, prema riječima resornog ministra Davida Vlajčića, donosi kraj pravne neizvjesnosti za domaća lovačka društva, otvara vrata ozbiljnim investicijama u lovni turizam te donosi pravedniji sustav upravljanja i odgovornosti za štete na lokalnoj razini.
Ove izmjene izravno utječu na veliku zajednicu u Hrvatskoj koju čini oko 70 tisuća lovaca i lovkinja organiziranih u 730 lovačkih društava.
Stop lovnom spekulacijama: Zaštita domicilnih lovaca
Najveća strukturna promjena odnosi se na napuštanje dosadašnjeg modela prema kojemu je jedini kriterij za dodjelu lovišta bila najviša ponuđena cijena godišnje naknade.
Prioritet lokalcima: Prednost pri dodjeli zakupa sada službeno dobivaju domicilne udruge (društva s područja na kojem se lovište nalazi) te prethodni koncesionari koji su uredno gospodarili terenom.
Operativno jamstvo: Vlada u obrazloženju ističe kako je lokalno stanovništvo jedini stvarni jamac za hitne reakcije na terenu, primjerice kod provođenja mjera sprječavanja i suzbijanja zaraznih bolesti kod divljači.
Duplo dulji zakup: Rok trajanja zakupa lovišta produžuje se s 10 na 20 godina, čime se osigurava kontinuitet stručnog gospodarenja.
„To znači samo jedno: kraj neizvjesnosti lovačkim udrugama i zeleno svjetlo za ozbiljna dugoročna ulaganja u lovni turizam”, poručio je ministar Vlajčić.
Tri puta više sredstava za županije i revalorizacija naknada
Novi zakon donosi i značajnu financijsku decentralizaciju. Županije će u svojim proračunima ostvariti tri puta veći prihod od lovozakupnina, što u praksi znači tri puta više sredstava na lokalnoj razini koja će se namjenski trošiti na razvoj lovstva i učinkovitu zaštitu od šteta koje nanosi divljač.
Kako bi sustav dugoročno ostao održiv, uvodi se mehanizam redovite revalorizacije iznosa godišnje naknade za pravo lova, jamčeći da će davanja ostati tržišno utemeljena i pravična.
Rješavanje gorućeg problema: Načelo dokazane krivnje za štete
Pitanje odšteta za nalete na divljač u prometu i uništavanje usjeva u poljoprivredi godinama je opterećivalo i sudove i lovačka društva. Izmjenama se Zakon o lovstvu postavlja kao lex specialis (poseban zakon koji ima prednost pred općim zakonima) i uvodi se načelo dokazane krivnje.
Smanjenje sporova: Jasno se razgraničava pitanje odgovornosti između vozača, poljoprivrednika i lovoovlaštenika.
Rasterećenje proračuna: Cilj je dramatično smanjiti broj dugotrajnih sudskih sporova i financijski rasteretiti državni proračun i same udruge.
Pravedan sustav: Uspostavlja se transparentan protokol prema kojemu se šteta nadoknađuje samo ako se dokaže propust u gospodarenju ili vožnji.
Na koncu, radi povećanja sigurnosti ukinuta je dosadašnja praksa te se uvodi poseban program osposobljavanja i polaganja ispita iz balistike i rukovanja lovačkim oružjem, što postaje strogi preduvjet za pristupanje završnom lovačkom ispitu.
